Bezobzirnost hrvatskih političkih struktura (sposobnih trgovati svetim idealima) preispitujući spomenike poginulim hrvatskim braniteljima mora izazvati oštru reakciju.
Žrtvovanje vlastitih života (devetorica od jedanaestorice HOSovih branitelja istaknutih na spomen ploči u Jasenovcu su ubijeni 1991.g) u uvjetima velikosrpske jugoslavensko-četničke agresije, kada ideološka komponenta prisilnog obrambenog rata razoružanog naroda nije mogla biti prisutna, čin je humanog odnosa prema svima koji su pogođeni agresijiom.
Humanost zamijeniti zločinačkim naumom (teza koja je dominirala u svim procesima pred haškim tribunalom u procesima vođenim protiv hrvatskih branitelja) zlokobno je zaobilaženje povijesne istine o ratnom vremenu. Hrvati su sustavno iskorištavani za ekonomsku eksploataciju velikosrpskih jugoslavensko-četničkih militantnih skupina (45 godina socijalističke Jugoslavije). Priklanjanjem JNA velikosrpskom planu raspada Jugoslavije i oduzimanjem oružja TO stvorilo je uvijete nehumanog ratnog pritiska na hrvatski živalj. U tim okolnostima su dragovoljci, hrvatski branitelji, pripadnici HOSovih postrojbi iz humanih razloga odlučili izložiti vlastite živote u obrani nedužnog civilnog stanovništva.
Čin žrtvovanja vlastitog života zbog zaštite civila i obrane državnog suvereniteta se ne smije omalovažavati politizacijom, neutemeljenim kvalifikacijama. Jasenovački branitelji imaju pravo na dostojno obilježje, sa znakovljem pod kojim su položili živote. Jedino tako možemo shvatiti značenje njihove nemjerljive žrtve u doprinosu stvaranja pravednijeg i humanijeg društva.
Poginuli su za humaniji svijet. Uz živote, branili su ljudsko dostojanstvo. Nemojte ih omalovažavati svojom bezvrijednošću.
Za Dom Spremni
