Samo Jugoslavija-komunizam

Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?

Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

U početku fašizam nije imao jasna polit. programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revoluc. sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke faš. ideologije totalitarna vlast i nov društv. sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanj. politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građ. vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društv. ciljeva. Osnovana su korporacijska ministarstva (1926), a ideje su sustavno bile izložene u Povelji rada (Carta del lavoro, 1927). Utemeljene su 22 korporacije (1934), koje su imale ulogu posrednika između poslodavaca i namještenika, čime se pokušalo stvoriti natkapitalistički gospodarsko-društv. sustav. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno soc. osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.).  http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048

Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan “ustaškim” karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).

17 TOČAKA načela Hrvatskog Ustaškog Pokreta!

§ 12.

SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac. https://hrvatskoobrambenostivo.com/17-tocaka-nacela-hrvatskog-ustaskog-pokreta/

Jugoslavenski genocid

Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. “fašizaciji” Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, “naučni komunizam” (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.

Članak 1 Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu: “Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama.” (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog članka prihvaćena su posvuda kao precizan izričaj običajnog međunarodnog prava.) https://hr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava

Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima)), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva “gradila” jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nacionalne snage nisu proganjale nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Bezvrijednost suočavanja koje će završiti ukazom ili naredbom

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.

Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.