Šestorka

ICTY – šestorka

Sudski proces za hercegbosansku šestorku se primakao kraju.
Dugoročnost i složenost procesa, iako je sve razvidno, prisilila je većinu na neupućenost.
Završni sud je očitovanje sudskog vijeća u drugostepenom postupku protiv šestorice dužnosnika Herceg-Bosne i HVo-a.

Optužnica se temelji na Udruženom zločinačkom pothvatu (UZP).

UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT
15. Počev od 18. novembra 1991. godine ili prije tog datuma pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba je pokrenulo i učestvovalo u udruženom zločinačkom
poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja
bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a
kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela “Velike Hrvatske”, u
kratkom roku ili tokom dužeg perioda, kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile
blisko povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona,
zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja
imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po
članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog
poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Hrvatske banovine,
teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački
poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima
dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-04-74-T
DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA

U obrazloženju optužnice i dokaznom postupku tužilaštvo je ustrajavalo na zločinačkom udruživanju osnivanjem Herceg-Bosne (HB) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Legalnost korištenja Udruženog zločinačkog pothvata, koji nije definiran u statutu privremenog suda ICTY, je pravno pitanje.
Činjenično stanje je pitanje većeg značaja od pravnog.

BiH

Sukob Armije BiH i HVO u optužnici nije činjenično naveden. Značenje Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nije činjenično naveden. Odnosi proistekli iz činjeničnog stanja nisu ispravno navedeni.

Herceg-Bosna je osnovana prije izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba, prije međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine, prije političkog i ratnog opredjeljenja bošnjačkog stanovništva i političkog rukovodstva bošnjaka.
Svrha osnivanja HB i HVO je bila pravo i obaveza teritorijalnog obrambenog organiziranja u ratnim uvjetima (zakoni SFRJ su regulirali to pravo i obavezu propisujući organiziranje Teritorijalne obrane (TO)). Pravo na obranu je temeljno ljudsko pravo.

Teritorijalna obrana (kratica TO) je bila dio jedinstvenih oružanih snaga SFR Jugoslavije, odnosno najširi oblik “organizovanja radnih ljudi i građana za oružanu borbu”, sa zadaćom nadzora i nazočnosti na cijelom teritoriju SFR Jugoslavije.https://hr.wikipedia.org/wiki/Teritorijalna_obrana

Kako je rat u SFRJ počeo prije osnivanja HB i HVO-a, teritorijalno organiziranje u vojnom smislu s jedinim ciljem obrambenog djelovanja, i složenim odnosima raspada Jugoslavije, podrazumijevao je teritorijalnu organizaciju koja će osigurati vojnoj organizaciji učinkovitu obranu. Političko i vojno raslojavanje koje je bilo dužno obavljati dio zadaća i pružati pomoć teritorijalnom obrambenom organiziranju je izazvalo stvarno organiziranje koje je kasnije protumačeno kao udruživanje u zločinački pothvat.

TO, TOBiH, HVO, ABiH

TO BiH ustrojena je 8. travnja 1992. godine kao odgovor na velikosrpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U određenom smislu je TO bila nastavak prijašnje teritorijalne obrane koja je bila rezervni dio JNA. https://hr.wikipedia.org/wiki/Teritorijalna_obrana_Bosne_i_Hercegovine

Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) je bilo oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_vije%C4%87e_obrane

Armija Republike Bosne i Hercegovine je službeno osnovana 15. travnja 1992., od jedinica Teritorijalne obrane BiH i organiziranih dobrovoljaca, kao odgovor na srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. https://hr.wikipedia.org/wiki/Armija_Republike_Bosne_i_Hercegovine

Iako istovremeno osnovane, na istom (teritorijalnom) principu, tumačiti osnivanje HVO-a kao Udruženi zločinački pothvat, je veliki propust međunarodnog suda ICTY.
Neslaganje o nadleštvu pojedinih komponenti (osnovanih na temeljnom pravu na obranu), koje se pretvorilo i u oružani sukob, prizivajući težnje hrvatske komponente na povijesno stvaranje Banovine Hrvatske iako su se obje komponente mogle udružiti na povijesnoj platformi Hrvatske do Drine (što u trenutku stvaranja svih tijela obrane nije moglo biti razvidno), tumačiti stvaranjem udruženog zločinačkog pothvata je krivotvorenje činjenica.

Složenost

Sama činjenica o promoviranju teritorijalnih jedinica u osnovnu vojnu snagu pobija tvrdnju o udruženom zločinačkom pothvatu.
Herceg-Bosna je osnovana zbog agresije JNA na Republiku Hrvatsku, koja je vršena i s teritorija Bosne i Hercegovine (dok je još bila u sastavu Jugoslavije). Politička nefunkcionalnost (trajna ustavna kriza koja je bila uzrok kasnijeg međunarodnog priznanja Slovenije i Hrvatske) Jugoslavije značila je za BiH rat. Zanemarimo li JNA-srpsku agresiju na BiH, priznata Republika Hrvatska je imala legitimno pravo vojno djelovati na teritoriju BiH zbog agresije i napada koji su vršeni s tog teritorija.
Hrvatska vojska to nije učinila. Ali je ratni sukob na teritoriju BiH započela JNA i srpska paravojska. Rat u BiH su započeli Srbi i JNA, napadima na RH (što je značilo da je BiH u ratu), napadima na BiH (čime je započeo oružani sukob u BiH).
Organiziranje obrane u uvjetima zakašnjelog međunarodnog priznavanja RH, BiH bitno je krivo intepretirano, jer je provedeno u stvarnim uvjetima agresije i žurnosti. Međunarodna zajednica tada nije pravovremeno reagirala, jer nije shvaćala stvarne odnose. To nerazumijevanje se proteže do današnjih dana.

Istina o početku sukoba

U optužnici je kronologija hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba krivo navedena. Međusobni odnosi su od sukoba do suradnje navedeni bez bitne činjenice.
Sukob je počeo istovremenim bijegom bošnjaka (uz likvidacije) iz postrojbi HVO-a, što upućuje na bošnjake kao uzročnike tog sukoba.
Teritorijalne postrojbe nemaju stratešku ni operativni sposobnost djelovanja na široj i složenijoj bojišnici, te se podrazumijeva nesuglasje takvih vojnih formacija. Ali to pretvoriti u sukob po cijelom teritoriju, prije kojeg je HVO kontrolirao oko 16 % teritorija Bosne i Hercegovine, a pri potpisivanju Washingtonskog (mirovnog) sporazuma, oko 10 %, te držati organiziranje HZ i HVO udruživanjem u zločinački pothvat je neutemeljeno.

Međunarodna nedoslijednost o funkcionalnosti državne organizacije

Međunarodno priznanje država nastalih raspadom Jugoslavije se temeljilo na nepostojanju osnovnih uvjeta funkcioniranja države (Jugoslavije) i prava stanovništva na funkcionalnu vlast. Uspostava ICTY-a se temeljila na nesposobnosti sudova država proisteklih iz raspada Jugoslavije pravedno procesuirati ratne zločine (iznimka je RH). Zašto bi osnutak HZ-HVO označavao dokaz udruženog zločinačkog pothvata, a ne zajamčenog prava na obranu koje u uvjetima potpune nefunkcionalnosti nije bilo moguće bez potpune funkcionalne organiziranosti?

Postupkom i krivim vođenjem, suđenje Herceg-Bosanskoj šestorci se pretvorilo u aboliranje krivaca za agresiju (etničko čišćenje, teritorijalno pripajanje) JNA i Srba na RH i BiH. Aboliranje i ratnu neodgovornost sarajevske vlasti za razaranje RH s teritorija BiH.
Pokušaj iskrivljavanja stvarnih ratnih odnosa samo nas je učvrstio u spoznaji o zabrani rata – osim obrambenog – kojim su se optuženi suprotstavili agresiji.