Partijsko-udbaška država u raljama lopova
Hrvatska politička stvarnost nije demokracija, nije država naroda (republika), nije država dostojnog življenja.
Izbori za (važne) europske parlamentarne izbore ukazuju na političku grupiranost ne glasača već političkih aktivista.
Hdzsdp(hnsidshsshslssdss) na podlozi obilnog finaciranja iznjedrili su tek nekarakterne opskurne likove (mAtić krao videorekordere u ratnom Vukovaru, b0rozan trkelja o nuteli, rEssler nije prerastao analnu fazu (ali će ga euro birokrati pogurati u razvoju)), …).
Suverenisti 8.52, Kolakušić 7.89, Most 4.67, Petir 4.40, Nezavisni 4.37 zbrojeno 29,85%.
Svi okrenuti glasovima naroda koji ne traži uhljebničku korist, već državu dostojnu življenja.
Nasuprot 22.72 hdzeovskih partijskih glasova i 18.71 sdpovskih partijaških glasova koji se narodu ne obraćaju osim s pozicije moći proistekle iz vlasti koja pripada narodu.
Dvije partijske grupacije su unatoč različitostima ujedinjene na osnovi materijalne koristi koja proističe iz osvajanja mandata, ali unatoč tome (i teško primjetnoj usklađenosti) neće se koalicijski objediniti (jedni imaju podršku Rusije, a drugi polupodršku USA) jer bi time izgubili dostatne (obilne) financije za aktivnost.
Hrvatska pripada narodu
Razvidna je lakoća partijskog prevladavanja unutarnjih razlika (obilna novčana sredstva koja međusobno dijele), nemogućnost dvopartijske koalicije kao i lakoća razjedinjenosti na programskim osnovama nepartijskih (narodnih) političkih opcija (koje time omogućavaju prevlast partijske mašinerije).
Hrvatska pripada narodu, narod pripada sebi (Bogu i Domovini). Hrvatska treba spasitelja, narodnog vođu koji će (unatoč razlikama) objediniti narodno glasačko tijelo, poraziti partijsko-udbašku hRvatsku i državu povesti u demokraciju, vladavinu prava, radišnu i prosperitetnu državu dostojnu življenja.
2 000 000 glasova za istinsku Hrvatsku.
