Crvena opasnost, komunizam (bauk kruži Europom), se nadvio nad Europom (i šire).
Dvije stvari proizlaze iz ove činjenice.
- Sve europske sile već priznaju komunizam kao silu.
- Krajnje je vrijeme da komunisti pred cijelim svijetom otvoreno
izlože svoje nazore, svoje ciljeve, svoja stremljenja i tako bajci o
bauku komunizma suprotstave manifest same partije.
U tu svrhu sastali su se u Londonu komunisti najrazličitijih
nacionalnosti i sastavili sljedeći manifest koji se objavljuje na
engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, flamanskom i
danskom jeziku.”
Karl Marx, Friedrich Engels, Komunistički manifest
https://www.radnickafronta.hr/files/komunisti%C4%8Dki%20manifest.pdf
Komunisti se (nikakvi humanisti) nazivaju silom.
Uistinu, pojava ratobornog komunizma prethodi pojavi fašizma, izrazita nečovječnost komunizma je stvorila toleranciju prema fašizmu koji je nastao ili je u nekom drukčijem nastajanju podržavan kao sredstvo zaustavljanja širenja komunizma.
Fašizam je lokalna inačica komunizma (npr. nacionalsocijalizam – nacizam) koja bi razbila iluzije koje je sijala marksističko-komunistička neman (o svjetskoj pravdi i jednakosti).
U određenom vremenskom razdoblju, pritisnut totalitarnim kontra-sustavom, iznuđeni sukob faši-nacizma i komunizma-boljševizma je ponukao kominternu-Staljina na formiranje antifašizma (kao oblika neutralizacije bespredmetnosti fašizma-nacizma-marksizma).
Zapadna društva su dobila kratkotrajnim nametanjem fašizma-nacizma u zakašnjelim industrijalizacijskim državama (Italija, Njemačka) sociološko cjepivo protiv totalitarizma-komunizma, i u potpunom slomu početka samostalne industrijalizacije tih dviju država. Dvostruki dobitak.
Ostatak Istočne Europe je dobio samodopadni staljinizam-marksizam koji je zavio u crno sve narode i države nad kojim je dominirao. Treći dobitak za industrijski razvijene zemlje.
Pojava antifašizma prije fašizma je naizgled paradoks, koji upućuje na snagu razvijenih industrijskih društava u odnosu na polurazvijena ili nerazvijena društva koja razvoj nisu držali prirodnim slijedom.
U tom kovitlacu, Hrvatska je potpala pod neprirodnu, militantnu i zločinačku ideologiju, kao savršen paravan za kočenje razvoja. U takvom kontekstu vrlo je teško uočiti pojavu antifašizma prije fašizma.
Amebe prije ameba
Svi predsjednici (RH) i sadašnji predsjednički kandidati, svojim nastupima i programima pokazuju bitno nepoznavanje moderne povijesti (industrijskih društava; čije tekovine možemo koristiti i bez vodeće uloge u razvoj takvih društava i bez stvaranja industrijalizirane Hrvatske).
Pozivanje na partizaniju (jugoslavenstvo) bitna je negacija čovječnosti, državnog prava i razumijevanja društva u cjelini (Hrvati su samosvojan narod i nisu dostatno razvijeni za integracije u Europsku Uniju, nisu dostatno razvijeni za stvaranje jugoslavenskih država i rastakanja hrvatskog naroda stvaranjem jugoslavenskog naroda).
Podrepice (danas partizanska unuka KGK, partizanski posinak Jusipović, ili četničko-jugoslavenski unuk pLjenković nisu dokaz živosti jugoslavenstva ili komunizma već su živi spomenik potplaćenosti i prodaji ionako beznačajnih osoba (koji bi tavorili na marginama društva da bezobrazno nisu pokrali vlast naroda).
Teško im je priznati da je jugoslavenstvo tisućljetni promašaj, jer bi time otvorili vrata sposobnijim od sebe (ali obzirom na njihove sposobnosti nemoguće je očekivati takvo poimanje; ipak su oni predživot (amebe prije ameba)).
Hrvatska kao odabir opstanka
(Ne treba mi euro, slobodna granica, ni europski poticaji. Treba mi Hrvatska suverenost, hrvatska pamet i sposobnost živjeti i opstati kao Hrvat. Drukčije, nemam izgleda. Mi.)
Za Hrvatsku, Spremni.
