Mirotvorac ili debil?

pòmirba pòmirba ž 〈G mn -īrbī/-īrbā〉

Definicija

čin mirenja nakon neprijateljstva između pojedinaca, grupa ljudi, naroda [došlo je do pomirbe]

http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eVtvXxQ%253D

Š*pak nam prodaje pomirbu kao gotovu pojavu. Iako je pomirba završni čin procesa koji se treba odviti.
Pa što je potrebno uraditi, ili što se mora dogoditi kako bi nastupila pomirba?

Prvo. Konflikt (sukob).

konflikt (lat. conflictus: trvenje, sudar), sukob, rasprava, borba; situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanje, osjećaji i slično. U psihologiji su najpoznatiji konflikti među pojedincima ili grupama (interindividualni) i unutar pojedinca, konflikti motiva (intraindividualni konflikti). Konflikt unutar čovjeka ima četiri osnovna oblika: a) konflikt dvostrukog privlačenja (izbor između dvaju jednako privlačnih ciljeva), b) konflikt dvostrukog odbijanja (dva jednako odbojna cilja), c) konflikt istodobnog privlačenja i odbijanja (jedan cilj, koji istodobno privlači i odbija) i d) dvostruki konflikt istodobnoga privlačenja i odbijanja (dva cilja, koji istodobno privlače i odbijaju). Budući da i privlačenje i odbijanje rastu s približavanjem cilju, konflikt oblika a) lako je riješiti: čim se približimo jednomu od ciljeva, konflikt nestaje. Konflikt oblika b) vrlo je teško riješiti jer se s približavanjem jednomu od ciljeva odbojnost povećava, pa se odlučujemo za drugi cilj, što dovodi do oscilirajućega ponašanja. I konflikt oblika c) teško je rješiv, budući da s približavanjem cilju odbijanje raste brže od privlačenja, pa su u jednom trenutku oba konflikta jednaka. Konflikt oblika d) ima kod oba cilja isti proces kao kod c), a često se drži konfliktom tipa a), što on na žalost nije. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=32777

Konflikt među pojedincima ili grupama često izazivaju i konflikt unutar pojedinca.

Konflikt je situacija u kojoj dvije strane (osobe ili grupe) žele postići cilj za koji opažaju da ga može postići jedna strana, ali ne obje.
Sikavica, P.: Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

Najčešće strategije rješavanja konflikata su: prilagođavanja, suradnja i rješavanje, izbjegavanje, nadmetanje i autoritativno naređivanje.

Vrste konflikata se mogu podijeliti s obzirom na: posljedice koje izazivaju, predmet konflikta, troškove, sudionike konflikta i prema organizacijskoj razini na kojoj se javlja konflikt.

Konflikti s obzirom na troškove mogu biti jeftini ili skupi. Konflikte koje je Hrvatska proživjela u Jugoslavijama (sukob s monarhistima, sukob s komunistima, sukob s velikosrbima, sukob s glupima) spadaju u izrazito skupe i proces rješavanja konflikta ne može biti autoritativno naređivanje (svojstveno drugoj (komunističkoj) jUgoslaviji – titoistima).
pLenkovićeva (četnička) Republika (vladavina malobrojnih adz-sdss) nedvojbeno nema zapreka jer nitko na veleumnu najavu provođenja pomirbe i suživota ne ukazuje na strukturu problema koju debil ne može riječima i direktivama otkloniti.

Najjednostavnija indirektna tehnika rješavanja konflikta je smanjivanje kontakata između strana u konfliktu. Neovisno radi li se o pojedincima ili grupama u konfliktu pomaže smanjivanje njihovih kontakata. (sdss u vlasti je upravo suprotno, sad je i adz na vlasti suprotan ciljevima … mudroslovlje (filozofija stanja) završeno)

Ostatak potreban za pomirbu u takvim okolnostima nije važan.

Ja sam rekao (klekao)(pred tolikom glupošću i glupi ustuknu)

korišten rad Ivana Krizmanić: Konflikti i način njihova rješavanja u organizacijama, ZAVRŠNI RAD Karlovac, 2016.