Lijevi i desni – zabluda i istina

0

Podjela političkih struja na lijeve i desne potječe iz francuskog parlamenata iz doba srpanjske monarhije 1830.g.

Od tada korištenje pojmovi desnice i ljevice bivaju objašnjavani političkim teorijama i tumačenjima koja su poprimila širok raspon tumačenja.
Razni politički teoretičari i politički praktičari dodavali su tim pojmovima i nadograđivali ga po vlastitom nahođenju.
Danas su ti pojmovi toliko raznoliko tumačeni i korišteni zbog čega su postali neuporabljivi (bezvrijedni).

Narav društva

Osnovni, jedini i isključivi razlog zbog kojeg se ti pojmovi ne mogu koristiti (ne postoji ni desnica ni ljevica) je narav ljudskog bića i društva koje ljudska bića izgrađuju. Privatno vlasništvo je civilizacijsko dostignuće. Nasljeđivanje i dosezi pojedinca su (zbog održanja vrste) generacijski protezanje vlasništva, materijalnih i duhovnih vrijednosti. Ljudska bića nasljeđuju materijalne i duhovne vrijednosti.
Političko tumačenje koje se naziva ljevicom negacijom privatnog vlasništva proizvodi društvo u kojem su jedinke (ljudska bića) lišena aktivnog sudjelovanja u opstanku, već samo kao izvor duhovnog napretka ili materijalnog bogaćenja društva. Kontrola i vlasništvo svih dostignuća pripada društvu. Pojedincu je uskraćeno pravo na aktivno sudjelovanje u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti društva. Zaboravljajući kako su jedinke slobodne udružiti se u društvene tvorevine, i imaju pravo kontrolirati tijek razvoja društva (države).
Jedinke su (ovisno o osobinama koje posjeduju) robovi društva, kojem bezpogovorno služe bez mogućnosti (osim odabranih, trutovi) utjecati na društvo (pčele radilice).
Stvarati društvo u kojem su ljudska bića neslobodna, nesposobna brinuti za vlastitu budućnost i opstanak je negacija ljudske prirode.
Pretpostaviti državu i društvo pjedincu je

Osnovni nedostatak lijeve političke opcije (negiranje ljudskosti svake jedinke društva) prikrivaju anatemiziranjem (proglašavanjem nepodobnim) onih koji ne smatraju društvo nadređeno pojedincu, prikazujući desnicu isključivo zaostalom, bespotrebno nasilnom.
Država i svi oblici društvenih zajednica su nadogradnja, i kao takve moraju biti plod želja jedinki a ne prisila za bilo kojeg člana društva.

Tko mora zadržati slobodu?

Onaj tko je sposoban graditi državu i društvo na zadovoljstvo svakog pojedinca može se baviti politikom i državnim poslovima, ali nije ni desničar ni ljevičar.
Samo je svjestan kako državu tvorie svojom voljom njeno stanovništvo, kojem bi država trebala biti instrument kvalitetnijeg života, a ne izvor prisile i obespravljenosti. Društvo je po teoriji nadogradnja koju ljudske jedinke dobrovoljno prihvaćaju i moraju zadržati svoju slobodu.
(Jedina država koja teži tim idealima je USA, sve ostale države svijeta su tamnice vlastitog stanovništva, koje iskorištavaju i upropaštavaju svojim obmanama o nužnosti i štetnosti slobode pojedinca.)

Podijeli.

O Autoru

Autorska prava © Zdrug Politički portal | 2017.
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.