Politika Kolinde Grbar Kitarović je politika Hrvatske do Une. Jugoslavenska postavka razgraničenja.
Politika Zorana Milanovića je politika političkog jačanja nehrvatskog stanovništva sa svrhom ostvarenja jugoslavenskih ciljeva (proruska, prosrpska, antipapinska, antikatolička Hrvatska).
Te dvije politike su komplementarne, pa predsjednički kandidati nisu protukandidati.
Pitanje je samo redoslijeda izvođenja.
Ako pobjedi Milanović, možda niti jedna politika ne dobije prigodu ostvarenja. Ako pobijedi Grbar, Milanovićevi ciljevi će se kasnije ostvariti.
Na trusnom geopolitički usijanom području, opterećenom poviješću nove politike nastoje ostvariti prevlast. Kolinda i Milanović su preglupi da bi išta od tog shvatili.
Ovo je naknadna pamet. Njihovi protukandidati su je morali imati u prvom izbornom krugu za predsjednika RH. I ne dopustiti prolazak dvoje glupavih partizančića u drugi krug (pakla).
Hrvati, nisko ste pali. Čak niste pali, nego ste puzeći sklizli (u ambis).
(Nemam vremena ni snage za civiliziran put u demokraciju. Nasilje je jedini način zaustavljanja političke uzurpacije sa strašnim posljedicama na sudbinu države i naroda (koji ne postoji).)
Treća politička snaga je zavaravanje vlastite pameti. Treća (najčešće je to i druga) politička snaga je ona politička opcija koja se nikad neće ostvariti.
