Tito nije antifašist, nije se borio protiv nacizma … borio se protiv nacionalnih država i pokušavao provesti prosovjetsku komunističku revoluciju.
Podjednako nije antifašist.
Glasila njegove partije su sukobe (nacističke) Njemačke i (fašističke) Italije sa zapadnim državama (Francuska, Velika Britanija) tumačili kao kapitalistički rat, smatrali kako to nije njihov (komunistički) rat.
Do 22. lipnja (njemačkog napada na SSSR) KPJ s Titom nije poduzimala nikakve radnje protiv njemačkih i italijanskih okupacijskih snaga na prostoru bivše Kraljevine Jugoslavije.
Problem Titova (a problem je ogroman) angažmana u Drugom svjetskom ratu (dizanje revolucije u ratu, dizanje nenarodnog ustanka nedugo iza kapitulacije, korištenje djece u ratu, ubijanje zarobljenika, korištenje tuđih uniformi, otimanje i pljačka, bespotrebno uništavanje (paljenje i razaranje) civilne imovine, korištenje tuđih uniformi, … zabranjeno tadašnjim ženevskim konvencijama) zapravo je problem onih koji nesmotreno i nerazumno sagledavaju sliku Tita van činjeničnog stanja, što ukazuje na neobrazovanost i nekritičnost proizišlu iz komunističkog stvaranja kulta ličnosti i indoktrinacije od najmanjih nogu do svih razdoblja života koje je provodila titova partija (totalitarizam).
Tito je komunjara, staljinova marioneta. Bez zasluga za ishod Drugog svjetskog rata ili bilo kakvog napretka čovječanstva.
