Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.
U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.
Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.
Kako i od čega je vršena obnova? Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.
Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani – uključujući retarda medveda.
Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, … svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.
Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?
Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.
Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).
Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.
Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.
Hrvatska za sva vremena
