Politika pomirbe nije politika

Politika pomirbe nije politika.
Ako profesionalni (nazovi) političari provode pomirbu, zbog složenosti postupka mirenja, pomirba se nikada ne provede.
Polazeći od stajališta da političari mogu sudjelovati u stvaranju sukoba (pa i oružanih), držati mogućim da političari mogu uspješno provoditi pomirbu je krivo.

Politika (iz starogrčkog Πολιτικά, romanizirano politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost usmjerena ka donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Razlike u stajalištima koje prouzroče neslaganja i/ ili i sukobe ne mogu se rješavati bez pravičnosti – koja podrazumijeva katarzu, pravnu i ostalu zadovoljštinu. (Tema ovog upisa nije pomirba i svi njeni aspekti.)

Kad netko sa 17.9% izbornih glasova provodi jednu u nizu vlastitih neuspješnih politika, politiku pomirbe Hrvata i Srba nakon međusobnog rata u kojem su mnogi izgubili najmilije, unatoč očitoj nemogućnosti obavezati sve članove zajednice, onda je taj tipična budala koja društvo koristi za vlastite projekte.

Takvih budala ima napretek, ali malo je civiliziranih društava koja bi dozvolila takvoj budali pristup ikakvoj moći nad tim društvom.
Iza takvih “politika” u državnoj blagajni nedostaje mnoštvo novaca.

Hrvati su se pomirili s budalama, ne zato jer moraju.