Ante Pavelić I&II
U Hrvatskoj (zapravo između Hrvata ove i one vjere) se vodi žućna rasprava o vremenu nastanka pozdrava Za dom spremni.
Uključili su se i povjesničari (i poneki historičar).
Zabluda hrvatskih povjesničara o sebi samima
Povijest i historija (etim. od grčkog ἱστορία, istoria, istraga ili informacija, spoznaja dobivena istraživanjem, od glagola ἱστορεῖν, istraživati) u hrvatskom jeziku ponekad se razgovorno koriste kao istoznačnice za prošlu zbilju (lat. res gestae: djela) [1], ali danas uvelike prevladava povijest. U stručnom nazivlju oni označavaju dva različita pojma: povijest prošlu zbilju, a historija humanističku znanost koja proučava tu zbilju. Srodna znanost koja ju proučava na temelju pisane građe naziva se historiografijom. Znanstvenika koji istražuje ljudsku povijest nazivamo povjesničarom. https://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest
Povjesničar je osoba koja se bavi proučavanjem povijesti, tj. “prošle stvarnosti”. Obično se pri tome misli na profesionalca, znanstvenika koji ima stručno obrazovanje za taj posao. U hrvatskom jeziku su u istom značenju, osobito ranije, korištene i riječi historičar (prema historija) i povjesnik.
Znanost kojom se povjesničari bave obično se naziva povijest, što može dovesti do zabune jer se istom riječju označava i predmet proučavanja. Ponekad se koristi termin historija, praveći razliku između “povijesti” i “historije”. Često su se, međutim, ta dva termina također koristila kao sinonimi. https://hr.wikipedia.org/wiki/Povjesni%C4%8Dar
Riječ historija je međunarodnica, potječe iz grčkog jezika odakle je prešla u latinski kao historia, a potom u sve suvremene jezike Europe uključujući hrvatski. U nekim drugim slavenskim jezicima riječ se pojavljuje kao izravna prevedenica grčke inačice odnosno u obliku istorija – npr. История u ruskom ili Историја u srpskom, iako se u oba za prošlu zbilju ponekad koristi i prevedenica povest (hrv. povijest).
Grčki naziv Ιστορία (istoria, istraga ili informacija, spoznaja dobivena istraživanjem, od glagola ἱστορεῖν, istraživati) izvorno nije vezan samo uz prošlost. Pojavljuje se prvi put u 5. stoljeću pr. Kr. kod starogrčkoga pisca Herodota u značenju: znanje, ispitivanje, stečeno ispitivanjem, obavijest, opisivanje i pripovijedanje; posebno je važno značenje toga pojma u smislu dobivanja obavijesti ispitivanjem svjedoka. Herodot i njegovi nasljednici nastojali su sustavnim istraživanjima dobiti objektivnu sliku o stranim narodima i o prošlim događajima. https://hr.wikipedia.org/wiki/Historija
Historiju treba razlikovati od historiografije.
Prešućivanje povijesti
Kako je hrvatska povijest prešućivana, današnji povjesničari na tragu vlastitog negiranja, nemaju snage razriješiti enigmu: Je li postojao Ante Pavelić prije Ante Pavelića, i kakav je bio?
Umjesto metodološkog priznanja o (metodološkom) zatiranju povijesti (prošle zbilje)(i današnja zbilja je povijest, perspektivno), te odmaku od neciviliziranog puta osporavanja identiteta jednog povijesnog naroda (kojem danas otimaju teritorij, jezik, ime, karakter, … ) priklanjajući se krivotvorenju stvarnosti (prošle i sadašnje) proizvode stanje u kojem će se Za dom spremni koristiti tek nakon 2050.g. (na planeti GJ 1132b) jer nije zabilježena njegova uporaba u dotadašnjoj povijesti (osim u razdoblju ustaške države SFRjOT).
Za dom spremni je najžešće korišten u titovoj i titoističkoj paradržavi, jer je vodeća ideologija otvorila vrata pisanja stvarnosti koja nije postojala. A stvarnost koja je postojala nije pisana jer je narod od povijesnog postao nepovijesni (gubitnička rulja). Povjesničari i historičari zajedno s narodom. Utopljeni u vlastite obmane.
Za dom spremni. I budućnost koja je (u)bila.
