Teška mora hrvatske buduće sadašnjosti koja je prošla

0

Hrvatska se muči.
Nije sposobna riješiti niti jedan vlastiti problem. Kad pomisliš da je iscrpljen i zadnji novčić koji stvara razdore i smutnju, kad pomisliš da su iscrpljene zadnje zalihe kruha za koji smo se spremni potući … iz vedra neba (dubine zemljine kore) grune potres koji napravi štete stotinjak milijardi kuna. I iznova rat za prevlast nad obnovom (iz džepova sitnog puka, koji zbog sirotinjstva ima rasparane džepove ili ih nema).

Eto, Milanovića.
Nema on pojma kako hDz guli. Okušao se kao amater u Gunji. Sruši nasip, poplavi i obnavljaj s državnim (državotvornim) novcima.

Ta potpuna nebriga za porezne novce nije bezazlena. Zašto ih nazivam državotvornim novcima?
U stanju u kojem je mlada hrvatska država (mlađa od NDH, još mlađa od Kraljevine svih Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca), porez se prikuplja za izgradnju (mlade) države.
Ako te novce potrošite na nešto drugo, ugrožavate državnost.
Ti su novci državotvorni.

Eto, gospodo: nitko nije Za Dom spreman.
Da je itko spreman, ne bi orjunaško-srpski partizansko-četnički kadrovi upravljali državotvornim novcima.

A Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, već staro-latinski (Ciceronov) vapaj za republikom (Pro patria parati)(u jednini Pro patria paratus)(De Officiis, Marcusa Tulliusa Cicerona iz 44. godine prije Krista ) koje od tog doba svi republikanci svijeta drže osnovnim geslom i vrednotom.

Želja hrvatskog naroda jest bila republika, jer su tada svi gasili monarhije, diktature, autoktracije, … Demokratsku republiku.
Mi republike ni danas nemamo.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet izravno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske. https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Ako po definiciji u demokraciji cio narod ostvaruje suverenitet, a to u Hrvatskoj nije slučaj (adz/sdp kopilad kad su na vlasti makoliko malo imali glasova drže se kao svemoćni vladari), onda jedan njegov dio ostvaruje suverenitet i taj dio naroda je aristokracija.
Normalno, ni pLenkovića, ni miLanovića, niti krvavi državni represivni doušničko aparat te definicije ne zanimaju: njih nije briga što su aristokracija do građanskog rata.
Zalutao sam u mislima …

Ustaško-komunistička suradnja je iznjedrila složnost po pitanju naravi Kraljevine Jugoslavije.

Kraljevinu treba srušiti (ustaše: +, komunisti: +).

Treba stvoriti republiku (ustaše: -+, komunisti: +-).
(Ustaše su mislili diktaturom stvoriti hrvatsku republiku, komunisti nisu mislili ali su obećali republiku, mada su uveli totalitarizam).

Hrvati su samosvojan narod (ustaše: +, komunisti: +-).
(Ustaše su se nadali nastavku razvoja na povijesnim osnovama, komunisti su stvarali nove hrvate koji pričaju i misle hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski (mislili su kako će se vremenom ta dva naroda izmiješati i postati jedan (govnarski) narod, svejedno su se grčevito borili protiv srpsko bugarskog stapanja u jedan narod).

Promjene u Kraljevini Jugoslaviji se mogu ostvariti samo oružanim putem. (ustaše: +, komunisti: +)

Promjene nije moguće samostalno ostvariti. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše malobrojne, komunisti malobrojni.

Kraljevina Jugoslavija je velikosrpski projekt. (ustaše: +, komunisti: +)

Nadolazeći svjetski sukob će ponuditi prigodu za rušenje velikosrpske kraljevine. (ustaše: +, komunisti: +)

Rušenje velikosrpske kraljevine će pomoći vanjske sile. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše su odbijeni u Londonu, Parizu, Washingtonu, Berlinu, ali ne i Moskvi; komunisti su usko surađivali s Berlinom, Londonom, Washingtonom.

Nakon drezdenskog kongresa 1928. godine KPJ je podržavala razne nacionalističke organizacije koje su se borile protiv srpske prevlasti, uključujući Kosovski komitet,[1] VMRO i ustaše.[2] Komuniste i ustaše zbližavala je činjenica da su bili politički revolucionari, izvrgnuti žestokom progonu diktatorskog režima. Ranih 1930-ih godina, zajednička tema komunista i ustaša bila je borba protiv velikosrpske diktature. Tih godina zvanično partijskog glasilo “Proleter” agituje protiv srpskih činovnika, žandara i policije (“Napolje sa srpskim činovnicima, žandarima i policijom!”[3]) i traži hrvatsku nacionalnu slobodu “protiv svakog oblika nacionalnog ugnjetavanja sa strane srpskih zulumćara”.[4] https://sh.wikipedia.org/wiki/Saradnja_komunista_i_usta%C5%A1a_1930-ih

Komunisti (orjunaši, jugoslaveni) su začetnici, teoretičari i glavni izvršitelji svih zločina na ovim prostorima.

Današnji prijepor o ustaško-komunističkoj naravi Hrvatske s orjunaške strane vode trećerazredne bezlične face, bolesnici i muzički nenadareni šepavi gubavci. S ustaške strane nitko ne sudjeluje (i komunisti i ustaše su bili malobrojni, konspirativni i nitko ne zna pravu narav tih pokreta), pa orjunaši (koji sebi pripisuju nadnaravna i humana svojstva) s vremena na vrijeme raspravu potaknu simulirajući ustaštvo. Milanović je u tom igrokazu glupan.

Politička podudarnost i sloga hrvatskih nacionalista (ustaše) i hrvatskih internacionalista (komunisti)(koji su tako lakše potpali pod ideju stapanja dva naroda u jedan, a to je uzrok svih ratova na ovim prostorima u zadnjih sto godina) je dovela do uske suradnje ustaša i komunista u stvaranju moderne (s*ebane) Hrvatske, koja niti teritorijem, niti jezikom, niti sastavom stanovništva (mislim na osobine stanovništva koje pridonose kvalitetnijem životu tog stanovništva i opstojnosti države u kojoj žive) ne nalikuje na Hrvatsku.

Hrvatska je izmučena, tajnim koalicijama iskomadana.
Nema snage obračunati s prošlošću (normalno da smo Za dom spremni)(nismo za Kralja i Otadžbinu)(niti se drugu Titu kunemo), jer se nemamo snage obračunati sa sadašnjom krvopijskom četničko-vlaškom malobrojnom klikom na vlasti i oko vlasti.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Podijeli.

O Autoru

Autorska prava © Zdrug Politički portal | 2017.
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.