Još jedno nogometno prvenstvo svijeta je završilo.
Tko nije zadovoljan mora čekati naredno.
Ostali, neka se vesele (nogometu, isčekivanju, neizvjesnosti i ljepoti najvažnije sporedne stvari (nakon pokera i drogiranja) na svijetu).
Većina je prije početka prvenstva znala da će biti gubitnici (mislim na navijače). Jedan je prvak, jedan je drugak, jedan je trećak. Četvrti je četvrti. Trideset drugi je sudjelovao (Katar u Kataru).
Svi ponešto dobiju. Osim onih koji se ničemu ne vesele.
Ako je novinarska – omražena lopovsko-orjunaška – svita radosna dostignućima hrvatske reprezentacije zašto im onda (uspjeh reprezentacije) ništa ne može (orjunaški) dan pokvariti.
Zašto znojne razmjenjene dresove igrači u svlačionicama ne mogu bacati u kante za smeće (nisu to one kante u koje bi ubacujete svoje u*rane živote, trujući okoliš otpacima koje ne morate stvarati). (Eko svijest!)
Zašto igrači ne mogu takmičarske napetosti neometano iskazivati (ispušni ventili, koji ne znače omalovažavanje ili vrijeđanje protivnika).
Zašto aRgentina ne može biti svjetski prvak.
Zašto bi fRancuzi bili svjetski prvaci.
Zašto su svi zaboravili bRazil.
Hrvatska
Zato što je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Zašto bi itko vikao Za Dom spremni.
Za Dom spremni se ne viče ….
Za Dom spremni je začin jelima, poznatiji od Vegete.
(Izostanak interpunkcijski smajlova je kreativna sloboda autora koji smatra da ne pripadaju tamo gdje to gramatika zahtijeva (što gramatika zna kako je onom tko se mjesec dana nadmetao protiv sebe i svijeta – pa što se ne bi nadmudrivao i s gramatikom)
Za Dom(a) Spremni
