Zablude o jUgoslavenskoj stvarnosti
jUgoslavija je bila ustaška tvorevina u kojoj su četnici vršili genocid i teritorijalna osvajanja, komunistička partija se sakrivala iza zajedništva (bratstva i jedinstva u kontinuiranom razdoru).
Partija je (psihoidno) težila fizičkim likvidacijama (svih koji su odstupali od pojma idealnog novog čovjeka). Površno, najlakše je uočiti nasilnost Partije.
Psihoidnost (nivo nesvjesnog) upućuje na neupućenost partijaša u ciljeve, puteve ostvarenja ciljeva i izvjesnost ostvarenja ciljeva bilo kojim putem (sve nedoumice je Partija rješavala fizičkim nasiljem).
Stadij promatranja i (psihoidnog)(obilježenog brutalnim fizičkim nasiljem) djelovanja je metodologija komunističke partije.
(Tko tvrdi da je jUgoslavija bila slobodna i ugodna za živjeti teže je poremećena osoba.)
Materijalna, a ne ideološka iskrivljenost
Takav sustav (neizvjestan i krvav) nije mogao imati pobornike na ideološkoj osnovi. Partija je pribjegla materijalnom nagrađivanju (što je danas kamen spoticanja starih-novih buntovnika koji jUgoslaviju promoviraju kao bolju državu od Republike Hrvatske).
Domovinski rat i stvaranje demokratske države nije napravio otklon od materijalnog podupiranja političke aktivnosti, pa smo umjesto razlaza s jugoslavenskom praksom (psihoidnosti) dobili hrvatske i jugoslavenske materijaliste.
Hrvatska (krnja) umjesto poticanja mlade demokracije završila je iznutra okupirana (sada jUgoslavenskim i hrvatskim) kadrovima koje obilježava otimanje materijalnih dobara, nasilnost i nesvjesnost. U partijskoj državi.
Državne prihode iscrpljuju za vlastitu korist.
