Zablude hrvatske stvarnosti – eUropska avantura

Hrvatska je (uz nužno naglašavanje određenog broja izgubljenog stanovništva) stoljećima (od doba formiranja nacionalnih država – Francuska revolucija) sputavana u ostvarenju nacionalnog sna – republike (sva vlast narodu a ne sovjetima) na demokratskim načelima.

Od 18. stoljeća širi se svijetom sve više ideja o nacionalnoj državi – nacionalizam, koji svoju punu afirmaciju dobiva u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, u čijem članku 3. Francuska revolucija deklarira: «Izvor suverenosti nalazi se u Naciji. Nijedno tijelo i nijedan pojedinac ne može vladati bez izričitog dopuštenja Nacije.» Time je “nacija”, koji se termin do tada koristio da bi se iskazala etnička pripadnost, postala temelj suvereniteta, tj. nije država više počivala na monarhu i tijelu plemstva, nego na širokoj zajednici državljana, koji više nisu ničiji podanici.[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalna_dr%C5%BEava

Narodna vlast.

Sputavanje stvaranja vlastite nacionalne države iziskivalo je represivne mjere – ugari, austo-ugari, srbi, …

Hrvatska je proglašena ugarskom pokrajinom, habzburškom kraljevinom, srpskim teritorijem, …
Sve se to priječilo u stvaranju nacionalne države. (Uređene po vlastitim željama, normalno, bez hdza koji je specializirao vladavinu kod subraće u Sjebenoj Koreji.)
Ubrzano rastakanje zametka države sanjane nekoliko stoljeća (nakon tUđmanove smrti), uguravanje u okove eUnije, uništavanje svega nacionalnog i državotvornog je iznova izazov za stoljetni napor (bune, ustanci, revolucije).
Ukratko, oružana borba koja je jedini način vlastitog postojanja. I dokaz da srbe nitko ne j*be 2-3%.
Hrvatska se ne bori/nije borila protiv srba, ugara, habzburga već za vlastito postojanje.

Hrvatska u eU ne postoji. Postoji gomila izgubljenih spodoba koji nemaju instrumente očuvanja opstojnosti (jer država jest jamac opstojnosti, ali i neprijatelj vlastitog naroda ako tu opstojnost ne osigurava).

Hrvatska u eU nema uvjeta opstanka.

J*bo vas pLenković (prezime mu znate). (Svi znamo kako će i kada završiti europska avantura, … )

Stvorimo nacionalne parkove na koje ćemo biti ponosni.

(Zašto parkovi mogu biti nacionalni a država ne?)