Hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), sada već neupitno, pristao je uz ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kao stari član HDZ-a nadao sam se da to ne će učiniti (https://www.braniteljski-portal.com/prof-emeritus-matko-marusic-hoce-li-plenkovic-pasti-zbog-istambulske-konvencije), ali njegove javne izjave, zaključci sa sjednice Predsjedništva HDZ-a od 12. ožujka 2018. i „zaključci“ Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ (https://direktno.hr/domovina/zajednica-zena-hdz-katarina-zrinski-podrzala-ratifikaciju-murganic-nije-bilo-disonantnih-tonova-116243/) jasno govore da g. Plenković podržava ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Pritom je lagao hrvatskom narodu rekavši, više puta, da „u Istanbulskoj konvenciji ne piše da se uvodi rodna ideologija“ i da oni koji to tvrde Konvenciju „nisu pročitali ili da je nisu razumjeli“. To je laž i uvrjeda.
Jednaka je lažima Marije Puh i Sanje Sarnavke (https://www.braniteljski-portal.com/kako-su-marija-puh-i-sanja-sarnavka-lagale-hrvatskoj-javnosti-da-u-istambulskoj-konvenciji-nema-nista-o-rodnoj-teoriji) i Dubravke Šimonović. D. Šimonović je i sudjelovala u pisanju Istanbulske konvencije i ne trepnuvši na HTV1 laže da „u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dubravka-simonovic-istanbulska-konvencija-predstavlja-moderan-i-sveobuhvatan-dokument-foto-20180314, iako je i sama među tri dokumenta na osnovi kojih je Konvenciju pisala, navela i dokument rodne ideologije. Treba uočiti da gđa Šimonović nije aktivistica, nego ideolog rodne teorije! To je ta obrazovana, pristojna i kontrolirana „oslobođena, emancipirana žena“, o kakvima sanjaju naivne aktivistice s ulica i lijevih portala. A, s druge strane, nitko ne će prepoznati da je sudjelovanje u pisanju Istanbulske konvencije i intelektualiziranje neistina na HTV – njezin najveći znanstveni domet. Ona čak nije ni feministica. Rodna ideologija je za nju jedina karijera ali i odlična plaća.
ISTANBULSKA KONVENCIJA JE POGUBNA ZA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU DRŽAVU
Reći da oni koji su protiv ratifikacije Istanbulske konvencije „Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli“ je politički i moralno teška uvreda kad dolazi predsjednika vlade, jer je to laž koje je g. Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskoga naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu, i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik upravo te vlade, toga naroda (https://www.bitno.net/vijesti/128644/).
Zbog toga što je predsjednik moje stranke, i ujedno i predsjednik moje vlade, hrvatski narod odlučio narod, državu i stranku usmjeriti u propast, kad se Konvencija ratificira, istupit ću iz HDZ-a. Možda to nikoga ne će ni ganuti niti impresionirati, ali tada će za mene HDZ biti mrtav i bit će me stid biti njegov član. Zbog važnosti HDZ-a u stvaranju i održanju samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države progutao sam od 1990. kao njegov član mnogo toga, ali Istanbulsku konvenciju ne ću.
Pozdravljam brata Roka Antića i njegove. Došlo je vrijeme. Jedna meni neizrecivo važna osoba zamolila me je da s izlaskom iz HDZ-a pričekam do ratifikacije i to moram učiniti, ali antićevac sam od časa kad sam brata Roka čuo da istupa iz naše ljubljene stranke koje se sada možemo samo stidjeti.
Istanbulska konvencija je izdaja:
− hrvatskoga Ustava, koji ne poznaje pojam roda (pa će ga mijenjati);
− hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiva s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne „parove“);
− hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao sestru Blažene Djevice Marije, majke Kristove i zaštitnice hrvatskoga naroda;
− hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;
− hrvatske djece, jer će ih učiti da nemaju spola i da spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu „izabrati“ (pa ih u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati „on“ i „ona“, nego „ono“);
− hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više ne će tako zvati, nego će biti „roditelj 1“, a „majke“ će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;
− hrvatskoga jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);
− svega drugoga hrvatskoga, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.
TKO DOBRO, A TKO SLABO ČITA?
Andrej Plenković je uvrijedio sve ljude koji dobro čitaju, a tu pripadam i ja. Neka mi bude oprošteno što navodim sebe, ali to moram učiniti jer je uvreda uvijek i osobna i jer za sebe mogu navesti konkretne dokaze da čitam dobro i da sam ispravno zaključio da Istanbulska konvencija u Hrvatsku uvodi rodnu ideologiju.
Jako dobro, bolje od mene, čita i mnogo drugih ljudi, primjerice g. Ivo Stier i cijela Hrvatska biskupska konferencija. No i za njih je g. Plenković ustvrdio da su slabo razumjeli što su čitali! A g. Stier mu je prijatelj koji je diplomirao na dva teška fakulteta, a biskupi su, kao što znamo, vrlo obrazovani ljudi, a k tome oprezni, mudri i skloni timskom radu i savjetovanju.
Ponavljam, i mene je g. Plenković uvrijedio, pa ću sebe uzeti kao ilustraciju neutemeljenosti te uvrede. Kao prvo, puno sam i argumentirano pisao i predavao o neutemeljenosti, neprirodnosti i štetnosti Istanbulske konvencije i njezinoj povezanosti s komunizmom i neprirodnim i protuprirodnim, protuljudskim ciljevima (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj; http://narod.hr/sport/m-marusic-olimpijada-riju-muskarci-se-proglasili-zenama-dotrcali-a-svi-sute-tome; https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije), dakle se može pretpostaviti da sam o tome i puno čitao. Također sam sveučilišni profesor (emeritus) medicinskih predmeta „Fiziologija“, „Imunologija“ i „Znanstvena metodologija“. U okviru „Znanstvene metodologije“ predavao sam i „kritičko čitanje“ (vrlo složenih tekstova kao što su znanstvena izvješća i teorije). Umirovljen sam s 45 (četrdeset i pet) godina i tri mjeseca radnoga staža, a cijeli taj radni vijek bavio sam se proučavanjem i podučavanjem tih triju predmeta i istraživanjima koja su se protezala od imunologije tumora, preko imunogenetike i presađivanja koštane srži, do medicinske izobrazbe, znanstvenoistraživačke etike i filozofije znanosti. Čini mi se da ovdje imam pravo i potrebu navesti da sam se u okviru imunoloških istraživanja bavio genom (bjelančevinom) H-Y, koja postoji samo u mužjaka, i to potpuno jednak u svim vrstama, od morskoga ježinca do čovjeka. Zato imam pravo reći g. Plenkoviću i gđama Puh i Sarnavki, da je spol ne samo zadan genetski, nego je ta zadanost tako važna da je u tijeku evolucije postala toliko sveproširena i stabilna da je „muškost starija od vrste“!
Dokazujući dalje svoju sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u skupini najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, te da sam osnovao i dvadeset godina vodio znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena – godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije.
Evo što sam našao u Istanbulskoj konvenciji.
RODNA TEORIJA I RODNA IDEOLOGIJA
Prije nego što navedem argumente da Istanbulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju, moram navesti malu napomenu (iz svijeta znanosti) o jednoj prevari vezanoj za tu temu, a to je razlika između teorije i ideologije. Primijetio sam, naime, da (upućeni) zagovornici rodne teorije u raspravama s neistomišljenicima odmah „skaču“ na spomen „rodna ideologija“ i viču „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!“
Time postižu dva cilja: prekidaju raspravu o rodnoj teoriji, za koju nemaju argumenata, i iz uporabe izbacuju riječ „ideologija“, koja ima nesimpatičnu konotaciju, s razlogom.
Teorija je „hipoteza, pretpostavka“ koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva“. U udžbenicima pišu i kao istina se uče – teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.
No kad se neka „teorija“ nameće silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja, ona se pretvara u ideologiju. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata. Najpoznatiji primjer je komunistička ideologija, jer je ona u novijoj povijesti čovječanstva najupornije i najokrutnije nametana ljudima, iako nije bilo dokaza da djeluje. Zato u ovom tekstu vrijedi prepričati staru šalu o komunizmu, jer ona savršeno pokazuje razliku između teorije i ideologije.
Razgovaraju dva obična građana komunističke zemlje.
– ‘Ko je izmislio komunizam? – Pita prvi.
– Neka dva doktora, Marx i Engels – odgovara drugi.
– Jesu li oni stvarno bili doktori?
– Jesu.
– Pa zašto onda nisu najprije probali na psima?
Zašto, dakle, rodna teorija nije najprije ispitana na psima? Pazite, to nije šaljivo pitanje – u medicini se novi lijekovi najprije testiraju na životinjama. Rodna teorija „nije testirana na psima“ zato što bi bila opovrgnuta! Jednako negativan odgovor dobio bi se na morskim ježincima, psima i – ljudima (v. gore bjelančevinu H-Y). Životinjama se rodna teorija, kao ni komunizam, ne bi mogla nametnuti silom. Ona se može nametnuti samo čovjeku. Kao komunizam.
Rodna teorija i jest komunizam. Ona dolazi od F. Engelsa i H. Marcusea. Davno je planirana, davno smišljana i smišljena, godinama se oprezno ubacivala u dokumente i literaturu, pa u zakone. A sada ona postaje zakon, nadzakon. Međunarodna konvencija je iznad državnih zakona!
DOKAZI DA ISTANBULSKA KONVENCIJA STVARNO, DIREKTNO I KONKRETNO NAMEĆE RODNU TEORIJU
PRVA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija sadrži i time i nameće i uvodi rodnu ideologiju jest – kritičko čitanje Istanbulske konvencije. Upravo pažljivo čitanje Istanbulske konvencije jasno pokazuje da ona uvodi rodnu teoriju u živote hrvatskih ljudi.
Po redu, ali kratko:
Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine“ odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod“. A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije (rod, kao što vidimo ako priznajemo da postoje žene i muškarci, uopće ne postoji, za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut!). Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku!
Pretvaranje pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda“ potiskuje spol, kao što vidimo u sljedećim člancima.
A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.
Nadalje, izravan i jasan dokaz da Istanbulska konvencija počiva na rodnoj ideologiji i da rodnu ideologiju izričito donosi u sve sredine kojima se Konvencija prihvati jest sljedeći tekst iz točke 53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):
„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.
O tome je već pisao g. Ivo Stier, ali njegov prijatelj g. Plenković je to pisanje ocijenio kao „slabo“. Iako je g. Stier iz Konvencije jasno KOPIRAO tu rečenicu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/stier-iz-argentine-poslao-pismo-u-sredisnjicu-hdz-a-neodgovorno-je-i-stetno-traziti-od-zastupnika-hdz-a-ratifikaciju-istanbulske-koncencije/7120854/)!
U Članku 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol“ i „rod“! Odvojeno!
I – eto nas! Rod je postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt“ (dakle obično ogovaranje, paranoja ili predrasuda), iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.
Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?
No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija“ i „rodni identitet“. Što je to, odjednom – rodni identitet? Što je „spolna orijentacija“? Koje su veze pojmova iz Istanbulske konvencije – spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet? Pročitao sam odgovarajuću „teoriju“; pročitajte je i Vi, dragi čitatelji, na https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj, da ovdje ne ponavljam što sam već detaljno objasnio ranije.
U Članku 4, rodna ideologija je, dakle, otvorila svoje karte i ne vidim da sada itko može reći da Istanbulska konvencija ne donosi rodnu ideologiju. No, to nije sve.
U Članku 14., Obrazovanje, Istanbulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja”.
Ovim se člankom u Istanbulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja“? S ratifikacijom Istanbulske konvencije u školi, na svim razinama (dakle i u vrtiću) su nametnute – eto – „nestereotipne rodne uloge“? A „nestereotipne rodne uloge“ su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost“) i nastranost (to je prijevod engleskoga izraza za „queer“ u spolnosti), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije“.
DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istanbulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.
− Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.
− Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.
− Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija“, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a rodova ima više od dva, čak i oko 70.
− Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga.
− U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“, jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.
− Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.
− Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.
− U svrhu „nediskriminacije“ u rodnom listu se pojmovi „majka“ i „otac“ zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“.
− U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“) za one koje nisu ni muško ni žensko.
− U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena“ zamijenjen pojmom „trudna osoba“ (jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac“ može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom).
− Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda“ (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline).
− Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).
TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istanbulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu, pomno i brutalno otvoreno, popisane mjere kontrole da se rodna ideologija i uvede i da se uništi kultura obitelji, vjere, tradicije, domoljublja i pristojnosti. U Hrvatskoj će rodnu ideologiju provoditi udruge toga profila; znate li da je u predmetu „Građanski odgoj“ Jokićeva kurikula propisano da nevladine udruge dolaze u škole i uče djecu – prosvjedovati? Protiv koga i zbog čega – zaključite sami. Za to će biti plaćene i još će se za škole kupiti sve što one zatraže. Zar je slučajno da se s pritiskom za ratifikaciju Istanbulske konvencije pojavila i slikovnica „Moja dugina obitelj“? Nije slučajno – to je tek jedan od niza „udžbenika“ iz kojih će naša djeca učiti. I iz Štulhoferovih udžbenika o koristima pornografije. Jovanovićev „Zdravstveni odgoj“ ih je bio uvrstio u udžbeničku literaturu, a taj „odgoj“ nikad nije ukinut. Pritajio se. Čeka ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Vrhunsku, međunarodnu kontrolu čini tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). On se sastoji od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije (https://www.coe.int/en/web/istanbul-convention/members). Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istanbulske konvencije:
… GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.
… Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.
… GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.
Vidimo da nevladine udruge dobivaju golem dodatni novac i moć kontrole hrvatskoga pravosuđa, školstva, medija i svih drugih oblika javnoga života, sve do kontrole represivnih aparata.
Komunistički „verbalni delikt“ postaje „govor mržnje“, prema kriterijima rodne ideologije. On se kažnjava i kazneno i do krajnjega poniženja kažnjenika (https://narod.hr/svijet/student-izbacen-s-predavanja-krscanstvu-religijskim-studijima-argumentirao-da-postoje-dva-spola). I mene će, kao čovjeku koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije – aberacije. Zasad je samo opomenuta novinarka koja me nije uspjela spriječiti da to u jednom kontekstu kažem na Hrvatskoj televiziji.
PISATI I ČITATI: ŠTO JE UČINIO ANDREJ PLENKOVIĆ?
Istanbulska konvencija donosi nam strašnu budućnost. Trebalo bi puno i pažljivo čitati da se shvati i povjeruje sve što nas čeka.
Jako uvrijeđen Plenkovićevom optužbom da sam slabo čitao i zato slabo razumio Istanbulsku konvenciju, na kraju ću, kao osobni odgovor g. Plenkoviću, citirati hrvatskoga književnika g. Tonka Maroevića:
„Koliko je vještina pisanja u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja da se prepozna i sačuva.“
Da je Andrej Plenković bio dostojan čitatelj, bio bi prepoznao i sačuvao život, a ne ga uništio.
Matko Marušić, Split
