Sklonost hrvatskih (čitaj jugoslavenskih) političara podvlačiti se pod srpsko-vlaške i ruske skute unatoč katoličkoj i prozapadnoj narodnoj volji ukazuje na bitan čimbenik (faktor) hrvatskog stanja.
Nedemokratičnost društva je primjetna na svakom koraku.
Narod bježi u slobodne zemlje, u kojima je sloboda jamstvo materijalnog uzdignuća. Bježi od šačice političara koji ne odmiču od rusa, srba (nikad do okupiranog Beograda nisu stigli, pa se srbe s Vlasima u Banja Luci (j0sipović) ili u Srbu (anemičar) s kojima ne stižemo nigdje.
Nazovi političarima je važno Vlahe držati Srbima, Srbe (koje ne mogu niti vidjeti) bitnim političkim čimbenikom, a Ruse prikrivati kao da su nepostojeći – iako Rusi a ne Srbi Vlahe i Hrvate posrbljavaju i preseljavaju.
To što narod bježi u Irsku a političari srbuju ukazuje kako osim prorusko – prosrpskih drugi ne postoje.
Hrvatska nema snage osoviti se na vlastite kadrove. Lakše joj je tonuti u ropstvu i trpjeti poniženja nego odabrati civilizacijdko okružje u kojoj će Hrvat biti Hrvat a Hrvatska njegova domovina.
Grb Hrvatske na vitraju crkve u Nurnbergu, izrađen 1513.g.
