U sazviježđu polumjeseca (Što je hrvatsko-bošnjački sukob?)

0

 

Zbog čega je krivnja podijeljena? (Mogu li se civilizacijske odlike strpati u pravne kanone međunarodnog suda?)

Priprema agresije na BiH je trajala desetljećima. Institucionalno u Jugoslaviji, neinstitucionalno u međunarodnim tijelima putem uvezane diplomacije.
Pripremu agresije je vodio SSSR, kojeg je u zaštiti srbijanske agresije naslijedila Rusija.

Sve zemlje svijeta, osim USA, nisu sposobne oduprijeti se ruskom interesu.
Kada je nastupila jugoslavenska kriza, srpskom ekspanzionizmu (bilo to monarhističko, komunističko ili četničko velikosrpstvo) ostali su se svi suprotstavljali podrškom pripajanju EU i NATO paktu (što se nije dogodilo). Težnje obuzdavanja srpskog hegemonizma (iz čega se krila brutalna Sovjetska/Ruska ekspanziona militantno-genocidna politika (prostranstva Sibira su podjednakom brutalnošću rusizirali) je prouzročila krvavi raspad jugoslavije i srpskiu agresorsku najezdu na nesrpske zemlje.

Desetljećima u kolu proruskih nenarodnih vojnih režima, protivno povelji UN-a, militantno šireći ruski utjecaj (Jugoslavija, Libija, Irak, Palestina, Kuba, Rodezija, …), naoružavana iz nacionalnog dohotka JNA je stekla više desetljetniu prednost pred razoružanim nesrpskim narodima/nacijama.
Silina vojnog naleta je nesrazmjerna potrebnoj vojnoj sili (JNA je zločinačka vojska). Prateće srpske paravojske su dodatno okarakterizirale taj nalet genocidnim i zločinačkim.

Uvezana (interesna) diplomacija, nesklona zaštiti interesa nesrpskih naroda u Jugoslaviji (zbog ruskog prava na veto i značenja te mega-zločinačke tvorevine u međunarodnim odnosima), prouzročila je višedesetljetno divljanje JB Tita (nepoštivanje međunarodnog prava i normi humanog prava), kao i završni čin tih priprema – genocid i agresija.
Razmjeri agresije, upotrijebljena sredstva i ljudstvo nužno su iziskivali oslanjanje na sva raspoložive izvore pomoći.

Što je hrvatsko-bošnjački sukob?

Hrvatsko-bošnjački rat planski je i dogovorni rat dviju strana koje su sporazumno ušle u sukob s ciljevima: pojačati interes međunarodne zajednice i javnosti za ratne događaje u exJugoslaviji; potaknuti veći broja zemalja na pružanje diplomatske, vojne i humanitarne pomoći ugroženim stranama (Hrvatima, Bošnjacima); u realnim uvjetima opasnosti genocida i agresije u tijeku uvježbati obrambene vojne snage (sukobom nižeg inteziteta s pouzdanim partnerom koji neće u oružanom sukobu iskoristit prednost i potpuno poraziti drugu stranu), obratom u obrani prouzročiti zastoj srpske agresije (zbunjujući faktor potpomognut fokusiranjem svjetske javnosti na sukob u BiH). Posebna težina dodatnog sukoba potakla je mnoge države na izravnu ili neizravnu pomoć Hrvatima i/ili Bošnjacima, što je jačalo i jednu i drugu stranu (i time ih činilo otpornijim na srpsku agresiju).
Prijetnja humanitarne krize (razmjera pogubljenih i prognanih), prouzročena interesnom diplomacijom, pred naletom nove krize je izazvala popuštanje međunarodne zajednice i veći angažman na obuzdavanju srpske agresije.
Širenje područja pomoći na muslimanske zemlje je bilo neophodno u očuvanju hrvatsko-muslimanskog naroda.

To su osnove realne obrane u svijetu koji je prihvaćao srpsku agresiju.
Međunarodni sud (za ratne zločine) to nije sposoban formalno i institucionalno shvatiti. Zbog toga je sudbina takvih sudova neizvjesna. Zločin je civilizacijski određen i nije moguće lako objediniti civilizacijske odredbe u jedan sud.

 

Budućnost se gradi na razumijevanju prošlosti

Hrvati i Bošnjaci u BiH su se sporazumno, pa i međusobno se sukobljavajući, othrvali srpskoj agresiji potpomognutoj međunarodnom diplomacijom.
Njihova budućnost se neće graditi na zbunjivanju klasifikacijom tog rata kao zločinačkog pothvata, već na spoznaji o bezizglednom položaju u kojem su se nalazili i razmjeru opasnosti kojoj su bili izloženi. Sama činjenica kako su pribjegli međusobnom sukobu kako bi ojačali i dobili materijalnu pomoć drugih govori o težini srpske agresije.

Nikad više bratstva sa Srbijom, nikad više srpsko-ruske agresije, nikad više razoružani i prepušteni na nemilost. Nikad više bez diplomatske zaštite. Nikad više genocida. Hrvati i Bošnjaci zaslužuju bolje. To su dokazali, dokazuju i dokazati će u budućnosti.
Nema abolicije srpske stoljetne agresije (povijest svjedoči o srpskim posezanjima za nesrpskim zemljama, povijest svjedoči o srpskoj brutalnosti u srbizaciji).
(Povijest pamti i stotine tisuća žrtava srpskih agresija.)

Povijest će pamtiti srpske agresije, budućnost će se graditi s tim pamćenjem. Hrvati i Bošnjaci moraju graditi svoju budućnost na toj spoznaji.
Bili smo na rubu opstanka. (Sukob Bošnjaka i Hrvata nije ni jednu stranu ugrozio na takav način. Baš zbog zajedničke borbe protiv zle sudbine.)

Bleiburg

 

U spomen na Nahida Kulenovića, hrvatskog revolucionara i šehida, te sve hrvate i muslimane koji su položili život u borbi protiv agresije

Podijeli.

O Autoru

Autorska prava © Zdrug Politički portal | 2017.