Sve strahotne zablude moderne Hrvatske
Hrvatska, kroz stoljeće napuštena i zapuštena, pokazuje točno koliko je truda i brige uloženo u njeno postojanje.
Koliko god je krvi, patnje i truda uloženo za njeno postojanje (a nije malo), razarajuća energija koja je uložena u njeno uništenje je pozamašna.
Neprijatelji Hrvatske nisu neprijatelji, već okupatori. Oni Hrvate ne mrze, za njih Hrvatska ne postoji, tako ni Hrvati.
Dio (odnarođenih) pojedinaca sustavno stvaranja obrasca nepostojanja Hrvata/Hrvatske prihvaća kao istinit i umjesto truda za održanje hrvatstva zastupaju nehrvatske postavke (neke treće države i trećeg naroda).
Vanjski neprijatelj potpomognut unutarnjim rastače Hrvatsku (na rubu civilizacija).
Hrvatska je razorena ratna zona.
Svi pokazatelji društva i privrede ukazuju na nesmiljeni rat, koji ostavlja nesagledive posljedice.
Kakav je to rat? Specijalni.
U takvoj Hrvatskoj, izloženoj hibridnom (specijalnom) ratu, demokracija je (kao i svugdje gdje je demokracija odabrana kao oblik društvenog organiziranja) glavna meta svih udara.
Osnovica demokracije je oblik odlučivanja (zasnovanog na većini).
Promoviranje pojedinaca koji su sposobni donositi odluke (šarlatan i polupismena budala pLenković) je teško podrivanje osnovnih ustavnih načela uspostave i obrane demokratskoga društva.
Obzirom koliko je dotična osoba neobrazovana, prisvajanje prava na donošenje odluka bez podrške većine društva je oblik specijalnog rata protiv Hrvata/Hrvatske.
Zabrinjava hrabrost u izbornoj kampanji (nakon polumandatnog istovjetnog potkapanja demokracije i prava glasača) nastupati na tim osnovama.
Krivci su narod i glasači. Koji ne prepoznaju nakaradnost i opasnosti takvog ponašanja.
Nije samo pLenković pobornik nedemokratskog prisvajanja ovlasti. Cjelokupna oporba (sdp-hns-ids-sdss-hss- …) su jednako zločinački nastrojeni (u specijalnom ratu, izgubljeni u magli samobmana).
A narod/glasači (predvođeni lažnim dušebrižnicima) neorganizirani i lako odgurnuti na margine odlučivanja.
Hrvatsku nema tko voljeti.
Vrijeme autokracije, diktature, partijske države. totalitarizama je prošlo. Vrijeme demokracije je jedino vrijeme koje se smije promovirati. I društvo se smije graditi samo na demokratskim osnovama.
Ako Škoro uvjeri narod/birače da će graditi društvo na demokratskim osnovama, u kojem demokracija vlada – pobijedit će ove male (u mišje rupe zavučene) nazovi vođe koji nas obmanjuju svojim sposobnostima.
Ne treba nam Superman, nama treba demokracija. Društvo u kojem ćemo odlučivati o svojoj sudbini.
Paradoksalno, onaj tko odabere demokraciju je skoro protiv svih (u njihovu korist).
